Mala zvončica leti u nove dimenzije
četvrtak, 25.12.2008.
Quotes
“Long you live and high you'll fly and smiles you'll give and tears you'll cry and all you touch and all you see is all your life will ever be.”
“Now there's a look in your eyes,
Like black holes in the sky.”
Pink Floyd
The soul needs beauty for a soul mate. When the soul wants…the soul waits…
u2
nedjelja, 06.04.2008.
Što se hoće to se može...
..reče on.
Došao je red da napišem nešto, tako da se opet mogu nasmijati kad budem to za par mjeseci čitala. Evo primjetila sam da se prolazi jako brzo. Neke priče koje su bila tada u glavi više nemaju veze sa moji današnjim svijetom.
Zemlja se vrti tako brzo da uopće ne uživamo u ničemu...Samo trčimo...trčimo.....
Pozdrav s Laščine 
četvrtak, 03.05.2007.
Ljubav moja mala...
srijeda, 02.05.2007.
Salata od pomidora, kukumara i paprike (i malo kapulice)
Zašto strah ljude paralizira?? Umjesto da nas pokrene da radimo, ukopa nas i vuče ko živi pijesak... Jesam ja lijena ili je svima ovako u nečemu? Mislim baš sam mali debil...imam naučit tih šugavih trideset stranica iz filozofije...i nije mi problem što je to filozofija, ali nikako. Samo razmišljam koliko imam posla i stresnem se, ali ne, to nije razlog da počnem nešto radit, nego cendram okolo. I sad upravo nastavljam to cendranje... E neću više! Od danas pa do polovice šestog ide tempo prestissimo... Pa makar mi se gume izlizale od brzine. Do danas sam odbijala činjenicu da imam još tri tjedna do kraja škole, ponovit ću da bolje shvatim; tri tjedna!
Nema više zajebancije.
petak, 13.04.2007.
Jubilarni 12
Ovo je moj jubilarni dvanaesti post!! Na petak trinaesti!! Kako uzbudljivo!! 
Ma moš mislit, serem. E sad mi je stvarno već dosta ovih glupo provedenih dana! Svaki dan kava s pogledom; mace šetkaju pokazivajući novu kolekciju za koju su se vjerovatno prcale mjesec dana da je omoguće. Nos u nebo i one su šefice. A tek macani u svojim "ja sam rajer" automobilima. Strašno... Čemu forsiranje? ...zemlja seljaka na brdovitom Balkanu... Kako ne shvaćaju da im neće pomoći nikakavo dior rumenilo ako su sjebane u glavi. [ Nemam ništa protiv diora ako ste svjesni da je to manje bitna stvar u životu :) ]. Bit će bolje. Ali bar ima ljudi, počela je sezona. Pa kakvih, takvih. A nisam ni ja bajna...
utorak, 10.04.2007.
Teško, teško, teško jeee...prenijeti shit preko granicee...
Nisan baš najbolje raspoložena danas...
Prekrasan je dan, i san ću ići uživati u onoj beskorisnoj kavici na rivi, i upijat sunčeve zrake, ali nije to to.
I za par sati će bit točno osamnaest godina da sam se rodila ali...
Nema mojih dušica... Pa sam bhdisfzqčwrnhdfoćqa....
Voljela bih da mi bubamara sleti na ruku kad izađem, to bi me možda malkice oraspoložilo.
Ostajemo samo ja, ja i Mance popodne.
Uglavnom...sretan mi rođendan!!
srijeda, 04.04.2007.
Pčela
Kad bi bar mogla bit jebena pčela
pa bi na tone meda jela,
i bola bi ljude bez pardona,
a sjebala bi i najvećeg slona.
Kad bi bar bila fuckin´ pčela
mogla bi radit što god bi htjela,
letjela bi na sve strane svijeta,
bila bi mocnija od svih raketa.
E kad bi... malo san 
ponedjeljak, 26.03.2007.
Lutanje po mislima. ? . .
-Ne znam.
-A uostalom tko više išta zna. Krhko je znanje. Možda je pao kamen od tone na me. Pa mi skašia dio mozga za mogućnost pravilne prosudbe.
-Nije ni bitno što ne znam, jer sigurno nitko ne zna. Možda neka viša sila. Al ako svi ne znamo onda ni ta sila ne zna jer to znanje kao takvo uopće ne postoji. Taj pojam se gubi... Poput mog lika.
-Danas san samo zamišljena, pitam se a nema odgovora. Ništa neuobičajeno. Svi smo mi ponekad takvi.
četvrtak, 22.03.2007.
Njinji njinji ljudi
Postoje dva tipa njinji njinji ljudi.
Prvi tip njinjija je onaj što puno priča pričice, žele se svidjeti svima, povodljivi su, pomalo ulizice, lažni osmijeh je stalno na licu. Bitne su im nevažne stvari, gluma je njihov stil života.
Drugi tip je više otegnuti njinji. To su oni ljudi koji ne znaju što žele, na licu im je blagi dobroćudni smiješak, a najčešća izjave su im ne znam i kako hoćeš... Totalno im je svejedno gdje će te npr. na kavu, nemaju svoje ja, ne zauzimaju se za svoje stavove. Prvo su vam dragi, a onda nakon nekog vremena vam dopizdi ( žao mi je na izrazu, ali baš točno pogađa srž) njihova neodlučnost. Nemojte ih brkati sa flegmatičnim ljudima, oni ne postaju iritantni nakon nekog vramena.
Uglavnom, ne volim njinji njinjije. S oba tipa nastojim provoditi što manje vremena. Radije ću se posvađati s nekim zbog obostrane vatrenosti, nego podnosit njinji no 2. I radije neću izići vani, nego izigravat velikog prijatelja sa njinjijem no 1.
Možda sam u krivu, ne znam, no tako je kako je. Volim strastvene ljude, koji se neopterećeno i jasno izražavaju, koji se mi reći da sam smoto kad sam u krivu. Pa ako tako mislite, slobodno se izrazite...
. . .
...šta san tila to san i dobila...
Eto bar kad se ljudi izraze znaš iskreno mišljenje. Iako istina nekad boli. Ne samo nekad nego vrlo često. Postoji tip ljudi poput mene, koji izražavaju svoje mišljenje i vole raspraviti nešto, jednom riječju pile. Kad sam bila potrebna onda sam bila tu, i nisam osuđivala iako su ti isti osuđivali mene u sličnoj situaciji. Znam da nekad pretjeram sa svojim mišljenjem ali nikad ne mislim ništa loše. I ti isti da im kažem takvo što bi se naljutili. Ja nisam ljuta, samo sam razočarana, i to ne tom izjavom nego bojom glasa koja je odavala hladnoću. Obuzela me užasna bol. Vrlo često me ljudi krivo shvate, žao mi je što je tako, ja sam u biti samo jedna mala uplašena djevojčica i najviše od svega trebam samo iskren zagrljaj.
nedjelja, 18.03.2007.
Prvi put
Bilo je strašno! Preznojila sam se, jedva sam disala nakon toga, a i tijekom, čak sam ranije prestala jer nisam više mogla disati.
Gušila sam se...
Nisam više mogla izdržati...
Prvih par minuta je bilo lijepo, osjećala sam se kraljevski, a onda je postajalo sve toplije, sve gore. 
I pričala sam cijelo vrijeme, na kraju sam došla do zaključka da je bolje kad šutiš.
Kažu da je prvi put najgore a onda ti s vremenom postane lakše disati. Bilo nas je samo dvoje, al može se sasvim ok i kad je četvero ljudi. Bila sam u moru znoja...
A nakon toga leden tuš, spas! Al isto mi je bilo zanimljivo i tila bi opet.
Valjda kad se navikneš dobra je stvar ta sauna, koža ti je glađa i tako. Al jebeno, jebeno. Oni malo slabijeg srca bi otišli k vragu. I još sam bila na 80 stupnjeva što je kao malo, početnički kako kažu.
Nemate pojma kako je divan ovaj zrak što udišemo. Otiđite u saunu. 
